Kad uspijemo da zadovoljimo stroge dječije kriterijume pa i one srodne koji u nama odraslima obitavaju, onda znamo da je sve kako bi trebalo.
Kažu mještani, jednom se neko toliko obradovao dolini usred naboranog reljefa te ostade u narodu taj do – Nudo i tako dobi ime i cijelo selo.
Uljuljkani u oduševljenje zbog Grahova kakvo do sada nismo poznavali, odlučili smo da zađemo još tananijim putevima, onima gdje je za mimoilaženje potrebno malo više strpljenja, pa sve do brane koja čuva Grahovsko jezero.
Grahovo, mjesto na samo 40ak minuta vožnje od Nikšića prema Risnu, predstavlja pravi utihli damar vremena i ujedno svjedoći o prolaznosti i vječnosti.
Ona ideja koja neće da iščili iz glave prije spavanja, starija je od pandemije koja nam je uobličila živote, a podrazumjeva zanimljivo putovanje po Crnoj Gori.
Nošeni smo idejom da kročimo na tlo svih kontinenata, pogledom osvojimo neke od najljepših gradova i zanoćimo pod pozajmljenim nebom. Zbog toga često zapostavimo svu onu ljepotu koja je oivičena sa nekoliko sati vožnje od mjesta u kojem živimo.