Grahovsko jezero kao pravo stanište mira

Uljuljkani u oduševljenje zbog Grahova kakvo do sada nismo poznavali, odlučili smo da zađemo još tananijim putevima, onima gdje je za mimoilaženje potrebno malo više strpljenja, pa sve do brane koja čuva Grahovsko jezero.

Upravo na takvim putevima, ljudi najviše uspore, i najlakše zapaze sve ono što ih okružuje.

Nije nam strano bilo iskakanje iz kampera, kako bismo uhvatili kadrove drvoreda kroz koje smo prošli ponosno kao kroz špalir.

Protezao se kroz naš doživljaj ovog dijela Crne Gore i miris pokošene livade, ali i miris suve zemlje, tek usijanih polja i prskalica koje su navodnjavale okolne oranice.

Sa obje strane puta, čim se prođe centar varošice, utegnute kapije i navučene zavjese slute da je kraj više bogat vikendicama nego kućama u kojima stalno neko živi. Skoro pa prav, put prolazi kroz ravnicu, a onda se polako zasjeca ka šumi, gdje se na jasno obilježenim skretanjima zavija desno ka jezeru.

Nije ga bilo teško naći, iako smo cijelim putem gledali mapu i zamišljali kako to da ovo mjesto nismo primjetili sa glavnog puta, koji dođe nekako paralelno sa jezerom.

Uži put kroz četinarsku šumu nas je popeo do jezera, a prilaz je takav da nismo stigli da se spremimo za predivan prizor koji nas je dočekao. Iako je Grahovsko jezero vještačko, dobar dio pogleda će vam biti divlja ljepota.

Stvaranje Grahovskog jezera u opštini Nikšić inicirao je narodni heroj Vasilije Kovačević Čile, još 1952. godine. Ideja je bila da se u jezeru akumulira voda za potrebe poljoprivrednika koji su imali sreće da ih zapadne plodna zemlja, ali prilično bezvodna.

Na spomeniku piše “Vasilije Koačević Čile, narodni heroj postavio je na brani kamen temeljac 1.juna 1952. Brana je završena 1962, sanirana je 1988. Grahovljani podižu spomenik Čilu 15. jula 1988.”

Jezero se nalazi na oko 500m nizvodno od vrela Grahovske rijeke, na vodoizdršljivom zenljištu od dolomita. Brana je visoka 30m, širina krune joj je 3m, a nalazi se na nadmorskoj visini od oko 780mnv. Dužina brane je oko 170m, i šetnjom po njoj stižete do četinarske šume, kroz koju se nazire nekoliko zemljanih staza koje vode dublje u šumu.

Ljeti, Grahovsko jezero je mjesto druženja i okupljanja, a mještani će se rado pohvaliti da je voda toliko čista da je možete piti dok plivate. Isto tako, bogato je ribom, pa je odmorište na kojem sportski ribolovci pronalaze svoj mir.

I mi smo našli mir ovdje, okruženi igličastim prizorima, cvrkutom ptica i glaskanjem žaba. I taj savršen spoj u kojem se čovjek stapa sa prirodom bio je dovoljan da to mira što otkrismo ponesemo u džepovima.

Sigurno da je ovo još jedno od mjesta na kojima stranci češće budu oduševljeni nego naš narod, a uz malo truda ovo mjesto bi moglo postati savršeno kampersko izletište, jer znajući po onome što gosti traže, više od ovoga ne bi sigurno.